Vijesti

Dana 25. maja 2017. upriličena je svečana akademija povodom 40 godina postojanja Tarikatskog centra Bosne i Hercegovine koju su organizirali Uprava za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice BiH i Tarikatski centar BiH. Kongresna sala Gazi Husrev begove biblioteke u Sarajevu je bila premala da primi sve zvanice i simpatizere tesavvufa koji su htjeli da prisustvuju ovom veoma važnom skupu.

Svečanoj akademiji prisustvovali su reisu-l-ulema Islamske zajednice BiH Husein ef. Kavazović, član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, predsjednik Sabora IZ BiH Hasan Čengić, šejhovi tarikatskih redova koji djeluju u BiH, predstavnici iz društveno-političkog života BiH, i mnogi drugi ugledni gosti i zvaničnici. Dobrodošlicu prisutnima je iskazao šejhu-l-mešaih TC BiH Sirrije ef. Hadžimejlića, koji je u svom uvodnom obraćanju istakao, da četrdeset godina postojanja islamskih vrijednosti koje su njegovane kroz tesavvufske ustanove svjedoče o ustrajnosti naše uleme da poziva i promiče dobro, a odvraća od svega što je zlo i čime naš Gospodar nije zadovoljan, stavljajući akcenat na mukotrpna nastojanja da se rad Tarikatskog centra prizna i ozvaniči kroz instituciju islamske zajednice.

Sekretar Tarikatskog centra BiH šejh Sead ef. Halilagić, je izlažući dao presjek razvoja tarikata i Tarikatskog centra u proteklih 40 godina, objasnio je kako radi tarikatski centar i koji su mu zadaci, naglašavajući da je, u Bosni i Hercegovini učenje i praksa tarikata uvijek bila u skladu sa šeriatskim propisima sa naglašenom pobožnošću, lijepim vladanjem i aktivnim doprinosom njegovih pripadnika na očuvanju i širenju islama.

U nastavku svečane akademije su uručena priznanja laureatima zaslužnim za formiranje, razvoj i afirmaciju tarikatskog centra i tesavvufa u Bosni i Hercegovini i to posthumno: šejhu Fejzullah ef. Hadžibajriću, dr. Ahmedu ef. Smajloviću, šejhu Abdullahu ef. Fočaku, šejhu Behauddinu ef. Hadžimejliću, šejhu Mes'udu ef. Hadžimejliću i aktuelnom predsjedniku Tarikatskog centra šejhu Sirriji ef. Hadžimejliću kao i aktuelnom reisu-l-ulemi Husein ef. Kavazoviću, koji je u svom kratkom obraćanju istaknuo važnost normativnog uređenja statusa Tarikatskog centra u okviru Islamske zajednice i naglasio potrebu rada na duhovnom i moralnom jačanju muslimana.

 

Bismillahi-Rahmani-Rahim. Elhamdulillahi Rabbi-l Alemin, Essalatu vesselamu ala ešrefil murselin, sejidina Muhammedin ve ala alihi ve sahbihi edžmein.

Poštovani i uvaženi šejh efendija Sirija, poštovani i uvaženi predsjedniče sabora islamske zajednice Hasan efendija Čengić, predsjedniče Izetbegoviću, poštovani naši šejhovi danas ovdje prisutni, braćo, muridi, muhibi, svi vi koji ste ovdje, naše muftije, ulemo, Selam alejkum.

Drago mi je da sam danas ovdje i da obilježavamo ovaj značajan jubilej za cjelokupnu islamsku zajednicu, naravno i za naše tarikate ovdje u Bosni i Hercegovini, 40 godina od postojanja i rada tarikatskog centra.

Čuli smo od našeg šejh efendije i sekretara tarikatskog centra historijat ove ustanove koja je formirana, dakle, u okvirima islamske zajednice, njeno djelovanje je sve za nas važno. Braćo i sestre, Uzvišeni Allah dž.š. kaže u Kur'anu: „ Ju’til hikmete men ješau ve men ju'tel hikmete fe kad utije hajren kesira“ – Allah daje mudrost kome hoće, a kome je mudrost darovana, darovan je blagom neizmjernim.

Dozvolite mi da ovo svoje obraćanje kratko započnem jednom predajom, jednom hikajom što bismo kazali. Dok sam slušao i šejh efendiju i sekretara došlo mi je u sjećanje jedna predaja koja je vezana za Bistamija, velikog sufiju muslimanskog. U mjestu u kojem je on živio, živio je jedan bogat čovjek koji nikako nije mogao da se načudi kako to da Bistamija je većeg ugleda kod naroda koji je bio siromah i sufija od njega koji je bio bogat čovjek i imao, što bi kazali, sva ovodunjalučka dobra. Nije mu išlo nikako u pamet da je to moguće pa je odlučio jednoga dana da ode i posjeti Bistamiju u njegovoj kolibi u kojoj je on živio vrlo skromno. Kada je ušao tamo vidio je, naravno, da je to skromna koliba, pomalo i neuredna. Sjeo je i razgovarao sa Bistamijom i u čudu se čudio kako je to moguće da ljudi više poštuju tog siromašnog sufiju od njega bogatog i uglednog u tom gradu. U jednom momentu, želio je da pokaže šejh efendiji kako je on od njega važniji pa ga je upitao: „Šejh efendija, ima li gdje ovdje čisto mjesto da obavim namaz?“ Šejh efendija, kao mudar čovjek, veliki sufija, alim kaže mu slijedeće: „Očisti svoje srce pa klanjaj gdje hoćeš.“

Braćo i sestre, tarikat je put ljubavi, put razumijevanja suštine onoga zbog čega jesmo ovdje na ovoj zemlji, put kojim se vraćamo Gospodaru Allahu, dž.š. i poznavanje tog puta zahtjeva čistoću srca, da svako od nas prije svega zikrom, spominjanjem Allaha, dž.š., očisti i čisti svoje srce kako bi ono moglo odgovoriti ili odgovarati na ono što Allah, dž.š. od nas traži, a to je da budemo zaljubljeni uvijek samo u Njega. Put derviša je put mudžahede, musabere i muhasebe. To je put duhovne borbe, svođenja računa sa samim sobom i put strpljivosti, istrajnosti povratku Allahu, dž.š. Naši očevi, naši djedovi znali su vrijednosti ovoga puta. Nisu nikada ostavili nigdje nijednu kasabu našu, nijednu našu mahalu niti grad, šeher, a da u njemu nisu osnivali tekije i hanikjahe u kojima su odgajali svoj porod i kroz njih, kroz tekije poučavali našu djecu, omladinu da budu dobri muslimani, dobrog ahlaka, da se znaju vladati po edebu.

Prošli ste kroz težak period. Kao što znamo, bile su to teške godine, sušne godine, godine u kojima se nije dozvoljavalo da se tekije obnove, da one rade, ali vi niste ipak posustali. Ima nešto što je vezano za vas, što je u srcu, što se ne može ugasiti. Oni koji otkriju taj put povratka Allahu, dž.š. nisu spremni žrtvovati taj put za bilo što. Ali nikad tarikat u Bosni, kao što smo čuli, nije prestao postojati, on se je uvijek obnavljao. Naše tekije oko Fojnice, oko Visokog, najvažnije za nas svakako, središta koja su središta duhovnosti, uvijek su ostale u srcima i umovima naših ljudi i dolazili su u njih iz dalekih krajeva, i iz Krajine i iz Posavine, dolazili su u te tekije i iz srednje Bosne, iz Hercegovine. Na zadnjem mevludu na Buni šejh Sirija mi je kazao da je tih sedamdesetih, osamdesetih godina kada je to već bilo, on lično sa još nekoliko derviša iz srednje Bosne obnovio zikir na Buni i da taj zikir evo, čini mi se četrdeset druga godina je ove godine bila, kako se održava taj zikir, neprekidno sve do danas.

Braćo i sestre, drago mi je da islamska zajednica je otvorila svoj ustav, svoje propise unutar sebe za tarikatski centar i za derviške redove. Ovo je tek početak rada. Pred nama je veliki i naporan rad i trud da vratimo na pravo mjesto ono što su naši očevi nama ostavili u amanet, a mi u nekom periodu našeg života ili smo bili nemoćni da to obnovimo ili smo bili nehajni na spram toga. Trudićemo se u okviru islamske zajednice da to popravimo. Hvala vam na ovom priznanju koje ste mi dodijelili. Ne znam naravno, vi ste to ocijenili da to tako treba da bude, ali ja ovdje moram kazati, ima jedan ovdje zaslužniji od mene kada je u pitanju i ustav i drugi propisi. To je naš predsjednik našega sabora, Hasan Čengić. On je više od mene na tome insistirao i više je od mene, moram to kazati, zahtijevao da se to unosi u naše propise.

Želim se zahvaliti njemu na savjesti koju je pokazao, naravno i drugim ljudima u zajednici koji su to prihvatili, vama na istrajnosti koju pokazujete. Nadam se ako Bog da, da će naš put koji smo započeli ostati trajna briga svih nas jer samo je jedan put Allahu, dž.š. To je put ljubavi, iskrenog nijjeta i dobra djela.

Čestitam vam i da doživimo ako Bog da, još mnogo, mnogo ovakvih jubileja, da tako kažem. Četrdeset godina je zrelo doba. To je zrelo doba. Sada je vrijeme za odlučne korake naprijed. Hvala vam.

Selam alejkum.

 

BISMILLAHI ER-RAHMANI ER-RAHIM

Elhamdulillahi rabbil alemin, vesselatu vesselamu ala resulina Muhammedin ve’ala alihi ve sahbihi edžmein…

Esselamu alejkum!

Dobro nam došli i hvala vam što ste se odazvali i svojim prisustvom uveličali svečanost koju tarikatski centar u saradnji sa upravom za vjerske poslove organizira u povodu 40. godina od osnivanja i rada tarikatskog centra.

Duhovnost je poznata kategorija i ona postoji od nastanka čovjeka do danas.

Dolaskom islama u Bosnu i Hercegovinu na ovom prostoru se ukorijenila sufijska misao i praktični tesavvuf, ulema ovog prostora je brinula za fizičko i duhovno stanje muslimana.

Tesavvufsko učenje u Bosni i Hercegovini prešlo je mukotrpan put od afirmacije, osporavanja i hvala Bogu ponovnog oživljavanja duhovnih vrijednosti od kojih je ono satkano.

Četrdeset godina postojanja islamskih vrijednosti koje su njegovane kroz tesavvufske ustanove svjedoče o ustrajnosti naše uleme da poziva i promiče dobro, a odvraća od svega što je zlo i čime naš Gospodar nije zadovoljan.

Ljubav prema Gospodaru bila je i ostala naš duhovni pokretač, a oni koji rade u ime Boga ne mogu se razočarati a Božije riječi daju garanciju da takvi ne trebaju ni za čim brinuti niti tugovati.

Zahvaljujući Vam se na prisustvu na ovom značajnom jubileju podsjećam Vas na kur'anski testament koji je poput baklje bio svjetionik i vodilja čestitim vjernicima: „O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i umirite samo kao muslimani! (Ali’ Imran, 102)

HVALA VAM!

Tesavvuf je u okviru islamskog učenja odnjegovao zaseben pogled na svijet kroz ljubav prema Stvoritelju svega u kosmosu, Allahu, dž.š., ističući kao primaran cilj jačanje spoznaje Uzvišenoga Gospodara te kroz tarikat razvio praktičnu metodologiju približavanja Njemu Veličanstvenom odgovarajući tako na svrhu stvaranja čovjeka. Tesavvuf i tarikat su sastavni dijelovi islama pa ih tako treba i prihvatiti i njegovati. Svako ko ima imalo istinske duhovnosti unutar svoga bića će im iskazati dužnu pažnju. Mi smo ih primili zajedno sa islamom, jer su derviši  bili prvi misionari islama u našim krajevima. U BiH je učenje  i praksa tarikata uvijek bila u skladu sa šeriatskim propisima te sa naglašenom pobožnošću, lijepim vladanjem  i aktivnim doprinosom njegovih pripadnika na očuvanju i širenju islama.

Za vrijeme Osmanske turske uprave u BiH  tarikat i tekije su potpadale pod nadzor šejhu-l-islama. Prva registrovana ustanova tarikata u BiH je Mevlevijska tekija- zavija na Bendbaši iz 1462. godine čijom izgradnjom je počeo i nastanak Sarajeva. Broj tekija je bio veliki a pripadale su različitim ehli sunnetskim derviškim redovima. U vrijeme Austrougarske uprave 1882. godine je uspostavljena institucija Reisu-l-uleme za BiH pod čiju nadležnost je potpao tarikat i tekije. U vrijeme Kraljevine Jugoslavije odnos zvaničnih institucija Islamske zajednice i tekija je zadržan nepromijenjenim. U junu 1931. godine je odlučeno da se izradi Uredba o tekijama i šejhovima  te da se rad tekija stavi pod nadzor Ulema medžlisa. Broj aktivnih tekija se smanjuje, jer je interes za islam i tesavvuf u to doba bio u opadanju.

U FNR Jugoslaviji, komunističkoj državnoj tvorevini, počeo je udar na islam i muslimane. Prvo su zatvarani ugledni pojedinci, postavljani podobni i u  institucije IZ, zatvaraju se mektebi a zatim i tekije. U martu 1952. godine po odluci Ulema medžlisa u Sarajevu  i zaključku Vakufskog sabora od 12.03. 1952. godine zatvorene su sve postojeće tekije i zabranjen im rad. Ovo nije značilo nestanak tarikata već, nažalost, njegovu stagnaciju, povlačenje iz javnosti što dovodi do nekontrolisanog širenja i otuđivanja pa i privatizacije a što se djelimično povlači i do danas. Ovo dovodi do stvaranja tihe podjele među muslimanima i stvara nepovjerenje u zvanične organe Islamske zajednice. Grupa pripadnika tarikata na čelu sa muderrisom i šejhom tarikata Fejzullah-ef. Hadžibajrićem nastojala je ukazivati na tu neprirodnu i  po muslimane štetnu situaciju.

Nakon formiranja Saveza islamskih derviških redova Alijje u SFRJ-SIDRA, 12. 12. 1971. godine,  Vrhovno islamsko starješinstvo IVZ u SFRJ  odbija da ga  prihvati za legalnog predstavnika tarikata. U ovako teškoj i nesređenoj situaciji po tarikat i tekije, početkom 1975. god. je izabrano novo rukovodstvo IVZ-e u SFRJ. Na mjesto reisu-l-uleme je izabran h. Naim ef. Hadžiabdić, na mjesto predsjednika Vrhovnog sabora IZ-e akademik prof. Dr. Hamdija Čemerlić, a za predsjednika Starješinstva IZ-e za BiH, Hrvatsku i Sloveniju prof. dr. Ahmed ef. Smajlović. Ovo je ključni momenat za prekretnicu u stavovima zvaničnih organa IZ-e prema mjestu i ulozi tarikata i tekija kod nas i iznalaženja oblika uključenja tekija i pripadnika tarikata u aktivnosti IZ-e u BiH. Akademik dr. H. Čemerlić i dr. A. Smajlović su bili raspoloženi za saradnju sa nosiocima tarikata cijeneći složenost ukupne situacije, slabosti muslimana i potrebu za ujedinjenjem svih a u cilju očuvanja i jačanja islama na ovim područjima.

Dr. Ahmed ef. Smajlović se istinski zainteresovao za stanje tarikata u BiH i počeo aktivan rad na rješavanju ovog delikatnog pitanja. Istovremeno je i predsjednik Vrhovnog starješinstva IZ-e akademik dr. Hamdija Čemerlić, uočio ovaj problem a želeći dobro islamu, muslimanima i IZ-ci također se zainteresovao za njegovo rješavanje. Tako je 7. februara 1977. akademik Čemerlić u prisustvu reisu-l- uleme h. Naim ef. Hadžiabdića obavio razgovor sa šejh Fejzullah ef. Hadžibajrićem o pitanju tarikata i tekija u BiH nakon čega je predložio sazivanje sastanka predstavnika tarikata i IZ-e, na kojem bi se razgovaralo o pitanjima međusobne saradnje. Inicijativu za sazivanje sastanka je prepustio š. Fejzullah-ef. Hadžibajriću. Ovaj prijedlog je potakao š. Fejzullah ef. Hadžibajrića da u saradnji sa š. Fadilom Sokolovićem i v. h. Abdullahom Fočakom, kao starješinama jedine tadašnje dvije sarajevske tekije, formuliše “Opšte odredbe o tekijama i tarikatima“ i da ih  dostavi akademiku Čemerliću na uvid i ocjenu. Sokolović i Fočak su posjetili i dr. Ahmed ef. Smajlovića i lično mu predali jedan primjerak. U svojstvu predsjednika Starješinstva IZ-e za SR BiH, Hrvatsku i Sloveniju prof.dr. Ahmed-ef. Smajlović saziva sastanak na koji poziva predsjednika sabora IZ-e za SFRJ akademika dr. Hamdiju Čemerlića i funkcionere tarikata sa područja BiH. Sastanak je održan u prostorijama Starješinstva IZ-e u ul. JNA 81/II, u Sabornoj sali u Sarajevu, sa početkom u 20,00 sati uz prisustvo 25 nosilaca tarikatskog života u BiH, koji su bili šejhovi, vekili šejha ili ugledni muridi nekog od ehli sunnetskih tarikata. Između ostalih bili su prisutni š. Fejzullah Hadžibajrić, š. Behaudin Hadžimejlić, š. Fadil Sokolović, š. hafiz Mustafa Mujić, v. Fočak Abdulah, v. Kadić Mufid, v. Karkin Mustafa, kadija v. Redžep Muminhodžić, v. Mustafa Mehić, š. Mesud Hadžimejlić, š. Sirija Hadžimejlić, v Ibrahim Alibašić, derviš Mehmed ef. Hafizović i drugi. Sastanak je vodio i dao uvodnu riječ dr. Ahmed ef. Smajlović. U diskusiji i otvorenoj razmjeni mišljenja svih prisutnih sastanak je trajao dva sahata. Hadži š. Fejzullah-ef. Hadžibajrić je zatražio legalizaciju rada tarikata. Sastanak je zaključen uz dogovor da š. Fejzullah ef. Hadžibajrić održava kontakte sa rukovodstvom IZ-e i koordinira rad sa tarikatskim predstavnicima u BiH.

Tako su stvoreni uvjeti za formiranje Tarikatskog centra, institucije koja će organizovano okupljati derviše u BiH a uz saglasnost najviših funkcionera IZ-e. Tarikatski centar je  na sastanku održanom 7. juna 1977. god., a nakon prihvaćenih prijedloga od nadležnih iz IZ-e, usvojio „Opće odredbe o tekijama i tarikatima“. Tarikat i tekije su dobile prećutnu saglasnost za svoj rad uz koordiniranje aktivnosti sa drugim organima i institucijama IZ-e. Dr Ahmed Smajlović je pomagao rad tekija i na date tekijske svečanosti upućivao pojedine alime kao svoje predstavnike. Ove aktivnosti su obezbijedile preduslove za  razmatranje i ukidanje Odluke o zabrani rada tekija na zasjedanju Sabora IZ-e u Beogradu od 30. marta 1989. godine. Od tada je rad tekija postao legalan, tarikat kao metod odgoja odraslih muslimana u okviru islama prihvaćen a Tarikatski centar priznat kao legitimni predstavnik derviških redova u okviru IZ. Ovo je bila i konačna potvrda ispravnosti rada grupe učenih, produhovljenih, vrijednih, istrajnih i odvažnih ljudi nosilaca tarikata u BiH kao i  funkcionera IZ.

U to vrijeme je bilo, pored GHB hanikaha, sačuvano pet tekijskih objekata a ukupno je bilo aktivno četrdest medžlisi zikrova, koji su se održavali, pored tekija u džamijama i privatnim kućama, a prema usulima kaderijskog, nakšibendijskog i mevlevijskog tarikata. Radi ovoga su tarikat i tekije uvršteni kao ustavna kategorija u Ustav iz 1990. godine te zadržali taj status i u naredno donešenim Ustavima IZ iz 1997. i iz 2014. godine. Tarikatski centar se registruje kao nevladina organizacija 17. 12. 1992. god na Višem sudu u Sarajevu kao „Udruženje derviških redova BiH Tarikatski centar Sarajevo“, a što je u to doba bila i jedina moguća forma zvaničnog legalnog organizovanja, sa prihvaćenim Statutom i Programom rada. U vrijeme agresije na R BiH i teškom ratnom dešavanju, pripadnici tarikata su se od početka aktivno stavili u njenu odbranu. Sposobni za rat su otišli u Armiju R BiH a stariji su nastavili sa zikrom i drugim aktivnostima u tekijama. Među pripadnicima Armije R BiH jedan broj derviša je obnašao najznačajnije komandne funkcije a znatan broj njih su postali  šehidi ili ratni vojni invalidi. Tri tekijska objekta i neka turbeta su porušena a određen broj je pretrpio oštećenja usljed granatiranja od strane srpskih i hrvatskih zločinačkih vojnih formacija.

Nakon zaustavljanja rata pristupilo se obnovi porušenih ili oštećenih tekijskih objekata i izgradnji novih  te njihovom okupljanju  u TC. Do danas je izgrađeno 28 novih tekijskih objekata a izgradnja nekih još traje. Napravljen je protokol o principima rada TC u okviru IZ i potpisan između Reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića i Predsjednika TC š. Mesuda Hadžimejlića  marta 1997. godine. Rijaset IZ je 12. 02. 2012. godine donio Uredbu o tarikatskim redovima a trenutno je u procesu izrada i Uredbe o Tarikatskom centru, koja će, nadamo se, u potpunosti urediti njegovo  djelovanje tj. definisati zadatke, prava i obaveze kao i način njihove realizacije. Trenutno TC okuplja više od 80 tekija, zavija i medžlisi zikrova a u postupku je prijem novih koji su podnijeli zahtjev za prijem i dokumentaciju na ocjenu i razmatranje. Od tarikata u BiH su trenutno prisutni kaderijski, nakšibendijski, rifaijski, halvetijski, mevlevijski, čištijski i šazilijski. Na žalost postoji određen broj tekija koje djeluju van institucionalno i koje uprkos pozivu i otvorenosti TC za prijem djeluju samostalno.

Tarikatski centar kao posebna institucija IZ obavlja svoje aktivnosti na vjersko-prosvjetnom, moralnom i duhovnom vaspitanju muslimana, pripadnika derviških redova uz staranje za njihovo provođenje u okviru ehli-sunnetskog pravca, hanefijskog mezheba i tradicionalnog usula pojedinog derviškog reda (tarikata).

Zadaci na kojima TC aktivno radi su:

1. Okupljanje u članstvo pripadnika ehli sunnetskih derviških redova i njihovih ogranaka u BiH kroz ustanove TC-a.
2. Kordinacija rada sa drugim organima i institucijama IZ u BiH kroz održavanje stalnog kontakta, planiranja i realizacije zajedničkih vjersko-kulturnih aktivnosti (Ajvatovica, Mevlud i zikr na Buni, Karići, Kaimi-babini dani u Zvorniku, Dovište Ključ i Dobre vode; Fatihska džuma u Kamengradu, Obilježavanje genocida u Srebrenici, Žepi; Dova za domovinu-Igman i…).
3. Duhovno uzdizanje i moralno vaspitanje pripadnika tarikata kroz zikr i iršad.
4. Organizovanje i nadziranje rada osnovnih ustanova tarikata: tekija, zavija, medžlisi zikrova u džamiji, mesdžidu ili privatnoj kući.
5. Njegovanje i razvijanje bratskog među tarikatskog odnosa.
6. Organizovanje i održavanje tekijskih svečanosti opšteg značaja: Mevlud, Jevmu ašura, Šebi arus, Mubarek večeri i …
7. Poznavanje i provjera osnova islamskog učenja i njegovog povećanja kod pripadnika tarikata kroz organizovanu tekijsku obuku u formi mekteba za odrasle.
8. Tekijsko ponašanje-edeb.
9. Organizovanje dersova, akademija, tribina, simpozijuma i promocija knjiga sa tesavvufsko-tarikatskim sadržajem.
10. Nastavak kontinuiteta održavanja dersova iz Mesnevije i Šebi arusa kao naše najstarije vjersko – kulturne tradicije u BiH koja traje punih 555. godina u kontinuitetu.
11. Njegovanje izvođenja tekijskih pobožnih pjesama- ilahija i kasida, sa autentičnim melodijama kao i njihovo sabiranje i obradu.
12. Očuvanje tradicije uvakufljenja kod muslimana u BiH sa posebnim naglaskom na uvakufljenje i povrat nepravedno oduzete vakufske imovine tesavvufsko-tarikatske namjene i njeno stavljanje u funkciju a u skladu sa vakufnamama.
13. Razvijanje i jačanje svijesti o odgovornosti prema ustanovama i organima IZ i TC.
14. Zaštita ugleda i zastupanje interesa članova TC kao nosilaca islamske duhovnosti.

15.Obavljanje svih drugih poslova od interesa za tarikat, tesavvuf i njegove nosioce kao i za islam uopće., na području koje pokriva IZ u BiH.

U budućem radu  pred TC stoji dosta važnih, delikatnih i obimnih aktivnosti kao što su:

1. Reorganizacija i izrada najvišeg pravnog akta – Statuta TC i drugih pravilnika te njihova primjena a u svrhu  unaprijeđenja rada TC i njegovih institucija;
2. Izbor organa i drugih tijela TC;
3. Provođenje procedure postavljanja starješina tekija i medžlisi zikrova uz izdavanje dekreta o postavljenju od strane Reisu-l-uleme IZ u BiH;
4. Obimnija i tješnja saradnja sa Rijasetom IZ i njegovim Upravama i Muftijstvima, a posebno sa Upravom za vjerske poslove,  na zajedničkim vjerskim aktivnostima i  drugim poslovima od značaja za tarikat u BiH.

 

Molim Uzvišenog i Milostivog Gospodara, Allaha, dž.š., da nas pomogne u ovim hairli poslovima, da nam ih olakša i da obezbjedi uslove za njihovu realizaciju te da nam daruje dovoljno znanja i mudrosti da ih na najbolji način uradimo a na dobrobit svih muslimana u Bosni i Hercegovini i šire. Molim Ga da  ujedini naša srca i da uistinu budemo braća. Molim Allaha Veličanstvenog da nam daruje svoju milost i zadovoljstvo i da dočekamo i ispostimo nastupajući Ramazani šerif.  Ramazani šerif mubarek olsun.

Hoda hafiz.

Šejh Sead Halilagić

Tarikatski centar je jedinstvena i autonomna institucija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini koja okuplja pripadnike ehli-sunnetskih derviških redova a nadležan je za zikir i iršad.