Tesavvuf je u okviru islamskog učenja odnjegovao zaseben pogled na svijet kroz ljubav prema Stvoritelju svega u kosmosu, Allahu, dž.š., ističući kao primaran cilj jačanje spoznaje Uzvišenoga Gospodara te kroz tarikat razvio praktičnu metodologiju približavanja Njemu Veličanstvenom odgovarajući tako na svrhu stvaranja čovjeka. Tesavvuf i tarikat su sastavni dijelovi islama pa ih tako treba i prihvatiti i njegovati. Svako ko ima imalo istinske duhovnosti unutar svoga bića će im iskazati dužnu pažnju. Mi smo ih primili zajedno sa islamom, jer su derviši bili prvi misionari islama u našim krajevima. U BiH je učenje i praksa tarikata uvijek bila u skladu sa šeriatskim propisima te sa naglašenom pobožnošću, lijepim vladanjem i aktivnim doprinosom njegovih pripadnika na očuvanju i širenju islama.
Za vrijeme Osmanske turske uprave u BiH tarikat i tekije su potpadale pod nadzor šejhu-l-islama. Prva registrovana ustanova tarikata u BiH je Mevlevijska tekija- zavija na Bendbaši iz 1462. godine čijom izgradnjom je počeo i nastanak Sarajeva. Broj tekija je bio veliki a pripadale su različitim ehli sunnetskim derviškim redovima. U vrijeme Austrougarske uprave 1882. godine je uspostavljena institucija Reisu-l-uleme za BiH pod čiju nadležnost je potpao tarikat i tekije. U vrijeme Kraljevine Jugoslavije odnos zvaničnih institucija Islamske zajednice i tekija je zadržan nepromijenjenim. U junu 1931. godine je odlučeno da se izradi Uredba o tekijama i šejhovima te da se rad tekija stavi pod nadzor Ulema medžlisa. Broj aktivnih tekija se smanjuje, jer je interes za islam i tesavvuf u to doba bio u opadanju.
U FNR Jugoslaviji, komunističkoj državnoj tvorevini, počeo je udar na islam i muslimane. Prvo su zatvarani ugledni pojedinci, postavljani podobni i u institucije IZ, zatvaraju se mektebi a zatim i tekije. U martu 1952. godine po odluci Ulema medžlisa u Sarajevu i zaključku Vakufskog sabora od 12.03. 1952. godine zatvorene su sve postojeće tekije i zabranjen im rad. Ovo nije značilo nestanak tarikata već, nažalost, njegovu stagnaciju, povlačenje iz javnosti što dovodi do nekontrolisanog širenja i otuđivanja pa i privatizacije a što se djelimično povlači i do danas. Ovo dovodi do stvaranja tihe podjele među muslimanima i stvara nepovjerenje u zvanične organe Islamske zajednice. Grupa pripadnika tarikata na čelu sa muderrisom i šejhom tarikata Fejzullah-ef. Hadžibajrićem nastojala je ukazivati na tu neprirodnu i po muslimane štetnu situaciju.
Nakon formiranja Saveza islamskih derviških redova Alijje u SFRJ-SIDRA, 12. 12. 1971. godine, Vrhovno islamsko starješinstvo IVZ u SFRJ odbija da ga prihvati za legalnog predstavnika tarikata. U ovako teškoj i nesređenoj situaciji po tarikat i tekije, početkom 1975. god. je izabrano novo rukovodstvo IVZ-e u SFRJ. Na mjesto reisu-l-uleme je izabran h. Naim ef. Hadžiabdić, na mjesto predsjednika Vrhovnog sabora IZ-e akademik prof. Dr. Hamdija Čemerlić, a za predsjednika Starješinstva IZ-e za BiH, Hrvatsku i Sloveniju prof. dr. Ahmed ef. Smajlović. Ovo je ključni momenat za prekretnicu u stavovima zvaničnih organa IZ-e prema mjestu i ulozi tarikata i tekija kod nas i iznalaženja oblika uključenja tekija i pripadnika tarikata u aktivnosti IZ-e u BiH. Akademik dr. H. Čemerlić i dr. A. Smajlović su bili raspoloženi za saradnju sa nosiocima tarikata cijeneći složenost ukupne situacije, slabosti muslimana i potrebu za ujedinjenjem svih a u cilju očuvanja i jačanja islama na ovim područjima.
Dr. Ahmed ef. Smajlović se istinski zainteresovao za stanje tarikata u BiH i počeo aktivan rad na rješavanju ovog delikatnog pitanja. Istovremeno je i predsjednik Vrhovnog starješinstva IZ-e akademik dr. Hamdija Čemerlić, uočio ovaj problem a želeći dobro islamu, muslimanima i IZ-ci također se zainteresovao za njegovo rješavanje. Tako je 7. februara 1977. akademik Čemerlić u prisustvu reisu-l- uleme h. Naim ef. Hadžiabdića obavio razgovor sa šejh Fejzullah ef. Hadžibajrićem o pitanju tarikata i tekija u BiH nakon čega je predložio sazivanje sastanka predstavnika tarikata i IZ-e, na kojem bi se razgovaralo o pitanjima međusobne saradnje. Inicijativu za sazivanje sastanka je prepustio š. Fejzullah-ef. Hadžibajriću. Ovaj prijedlog je potakao š. Fejzullah ef. Hadžibajrića da u saradnji sa š. Fadilom Sokolovićem i v. h. Abdullahom Fočakom, kao starješinama jedine tadašnje dvije sarajevske tekije, formuliše “Opšte odredbe o tekijama i tarikatima“ i da ih dostavi akademiku Čemerliću na uvid i ocjenu. Sokolović i Fočak su posjetili i dr. Ahmed ef. Smajlovića i lično mu predali jedan primjerak. U svojstvu predsjednika Starješinstva IZ-e za SR BiH, Hrvatsku i Sloveniju prof.dr. Ahmed-ef. Smajlović saziva sastanak na koji poziva predsjednika sabora IZ-e za SFRJ akademika dr. Hamdiju Čemerlića i funkcionere tarikata sa područja BiH. Sastanak je održan u prostorijama Starješinstva IZ-e u ul. JNA 81/II, u Sabornoj sali u Sarajevu, sa početkom u 20,00 sati uz prisustvo 25 nosilaca tarikatskog života u BiH, koji su bili šejhovi, vekili šejha ili ugledni muridi nekog od ehli sunnetskih tarikata. Između ostalih bili su prisutni š. Fejzullah Hadžibajrić, š. Behaudin Hadžimejlić, š. Fadil Sokolović, š. hafiz Mustafa Mujić, v. Fočak Abdulah, v. Kadić Mufid, v. Karkin Mustafa, kadija v. Redžep Muminhodžić, v. Mustafa Mehić, š. Mesud Hadžimejlić, š. Sirija Hadžimejlić, v Ibrahim Alibašić, derviš Mehmed ef. Hafizović i drugi. Sastanak je vodio i dao uvodnu riječ dr. Ahmed ef. Smajlović. U diskusiji i otvorenoj razmjeni mišljenja svih prisutnih sastanak je trajao dva sahata. Hadži š. Fejzullah-ef. Hadžibajrić je zatražio legalizaciju rada tarikata. Sastanak je zaključen uz dogovor da š. Fejzullah ef. Hadžibajrić održava kontakte sa rukovodstvom IZ-e i koordinira rad sa tarikatskim predstavnicima u BiH.
Tako su stvoreni uvjeti za formiranje Tarikatskog centra, institucije koja će organizovano okupljati derviše u BiH a uz saglasnost najviših funkcionera IZ-e. Tarikatski centar je na sastanku održanom 7. juna 1977. god., a nakon prihvaćenih prijedloga od nadležnih iz IZ-e, usvojio „Opće odredbe o tekijama i tarikatima“. Tarikat i tekije su dobile prećutnu saglasnost za svoj rad uz koordiniranje aktivnosti sa drugim organima i institucijama IZ-e. Dr Ahmed Smajlović je pomagao rad tekija i na date tekijske svečanosti upućivao pojedine alime kao svoje predstavnike. Ove aktivnosti su obezbijedile preduslove za razmatranje i ukidanje Odluke o zabrani rada tekija na zasjedanju Sabora IZ-e u Beogradu od 30. marta 1989. godine. Od tada je rad tekija postao legalan, tarikat kao metod odgoja odraslih muslimana u okviru islama prihvaćen a Tarikatski centar priznat kao legitimni predstavnik derviških redova u okviru IZ. Ovo je bila i konačna potvrda ispravnosti rada grupe učenih, produhovljenih, vrijednih, istrajnih i odvažnih ljudi nosilaca tarikata u BiH kao i funkcionera IZ.
U to vrijeme je bilo, pored GHB hanikaha, sačuvano pet tekijskih objekata a ukupno je bilo aktivno četrdest medžlisi zikrova, koji su se održavali, pored tekija u džamijama i privatnim kućama, a prema usulima kaderijskog, nakšibendijskog i mevlevijskog tarikata. Radi ovoga su tarikat i tekije uvršteni kao ustavna kategorija u Ustav iz 1990. godine te zadržali taj status i u naredno donešenim Ustavima IZ iz 1997. i iz 2014. godine. Tarikatski centar se registruje kao nevladina organizacija 17. 12. 1992. god na Višem sudu u Sarajevu kao „Udruženje derviških redova BiH Tarikatski centar Sarajevo“, a što je u to doba bila i jedina moguća forma zvaničnog legalnog organizovanja, sa prihvaćenim Statutom i Programom rada. U vrijeme agresije na R BiH i teškom ratnom dešavanju, pripadnici tarikata su se od početka aktivno stavili u njenu odbranu. Sposobni za rat su otišli u Armiju R BiH a stariji su nastavili sa zikrom i drugim aktivnostima u tekijama. Među pripadnicima Armije R BiH jedan broj derviša je obnašao najznačajnije komandne funkcije a znatan broj njih su postali šehidi ili ratni vojni invalidi. Tri tekijska objekta i neka turbeta su porušena a određen broj je pretrpio oštećenja usljed granatiranja od strane srpskih i hrvatskih zločinačkih vojnih formacija.
Nakon zaustavljanja rata pristupilo se obnovi porušenih ili oštećenih tekijskih objekata i izgradnji novih te njihovom okupljanju u TC. Do danas je izgrađeno 28 novih tekijskih objekata a izgradnja nekih još traje. Napravljen je protokol o principima rada TC u okviru IZ i potpisan između Reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića i Predsjednika TC š. Mesuda Hadžimejlića marta 1997. godine. Rijaset IZ je 12. 02. 2012. godine donio Uredbu o tarikatskim redovima a trenutno je u procesu izrada i Uredbe o Tarikatskom centru, koja će, nadamo se, u potpunosti urediti njegovo djelovanje tj. definisati zadatke, prava i obaveze kao i način njihove realizacije. Trenutno TC okuplja više od 80 tekija, zavija i medžlisi zikrova a u postupku je prijem novih koji su podnijeli zahtjev za prijem i dokumentaciju na ocjenu i razmatranje. Od tarikata u BiH su trenutno prisutni kaderijski, nakšibendijski, rifaijski, halvetijski, mevlevijski, čištijski i šazilijski. Na žalost postoji određen broj tekija koje djeluju van institucionalno i koje uprkos pozivu i otvorenosti TC za prijem djeluju samostalno.
Tarikatski centar kao posebna institucija IZ obavlja svoje aktivnosti na vjersko-prosvjetnom, moralnom i duhovnom vaspitanju muslimana, pripadnika derviških redova uz staranje za njihovo provođenje u okviru ehli-sunnetskog pravca, hanefijskog mezheba i tradicionalnog usula pojedinog derviškog reda (tarikata).
Zadaci na kojima TC aktivno radi su:
- Okupljanje u članstvo pripadnika ehli sunnetskih derviških redova i njihovih ogranaka u BiH kroz ustanove TC-a.
- Kordinacija rada sa drugim organima i institucijama IZ u BiH kroz održavanje stalnog kontakta, planiranja i realizacije zajedničkih vjersko-kulturnih aktivnosti (Ajvatovica, Mevlud i zikr na Buni, Karići, Kaimi-babini dani u Zvorniku, Dovište Ključ i Dobre vode; Fatihska džuma u Kamengradu, Obilježavanje genocida u Srebrenici, Žepi; Dova za domovinu-Igman i…).
- Duhovno uzdizanje i moralno vaspitanje pripadnika tarikata kroz zikr i iršad.
- Organizovanje i nadziranje rada osnovnih ustanova tarikata: tekija, zavija, medžlisi zikrova u džamiji, mesdžidu ili privatnoj kući.
- Njegovanje i razvijanje bratskog među tarikatskog odnosa.
- Organizovanje i održavanje tekijskih svečanosti opšteg značaja: Mevlud, Jevmu ašura, Šebi arus, Mubarek večeri i …
- Poznavanje i provjera osnova islamskog učenja i njegovog povećanja kod pripadnika tarikata kroz organizovanu tekijsku obuku u formi mekteba za odrasle.
- Tekijsko ponašanje-edeb.
- Organizovanje dersova, akademija, tribina, simpozijuma i promocija knjiga sa tesavvufsko-tarikatskim sadržajem.
- Nastavak kontinuiteta održavanja dersova iz Mesnevije i Šebi arusa kao naše najstarije vjersko – kulturne tradicije u BiH koja traje punih 555. godina u kontinuitetu.
- Njegovanje izvođenja tekijskih pobožnih pjesama- ilahija i kasida, sa autentičnim melodijama kao i njihovo sabiranje i obradu.
- Očuvanje tradicije uvakufljenja kod muslimana u BiH sa posebnim naglaskom na uvakufljenje i povrat nepravedno oduzete vakufske imovine tesavvufsko-tarikatske namjene i njeno stavljanje u funkciju a u skladu sa vakufnamama.
- Razvijanje i jačanje svijesti o odgovornosti prema ustanovama i organima IZ i TC.
- Zaštita ugleda i zastupanje interesa članova TC kao nosilaca islamske duhovnosti.
15.Obavljanje svih drugih poslova od interesa za tarikat, tesavvuf i njegove nosioce kao i za islam uopće., na području koje pokriva IZ u BiH.
U budućem radu pred TC stoji dosta važnih, delikatnih i obimnih aktivnosti kao što su:
- Reorganizacija i izrada najvišeg pravnog akta – Statuta TC i drugih pravilnika te njihova primjena a u svrhu unaprijeđenja rada TC i njegovih institucija;
- Izbor organa i drugih tijela TC;
- Provođenje procedure postavljanja starješina tekija i medžlisi zikrova uz izdavanje dekreta o postavljenju od strane Reisu-l-uleme IZ u BiH;
- Obimnija i tješnja saradnja sa Rijasetom IZ i njegovim Upravama i Muftijstvima, a posebno sa Upravom za vjerske poslove, na zajedničkim vjerskim aktivnostima i drugim poslovima od značaja za tarikat u BiH.
Molim Uzvišenog i Milostivog Gospodara, Allaha, dž.š., da nas pomogne u ovim hairli poslovima, da nam ih olakša i da obezbjedi uslove za njihovu realizaciju te da nam daruje dovoljno znanja i mudrosti da ih na najbolji način uradimo a na dobrobit svih muslimana u Bosni i Hercegovini i šire. Molim Ga da ujedini naša srca i da uistinu budemo braća. Molim Allaha Veličanstvenog da nam daruje svoju milost i zadovoljstvo i da dočekamo i ispostimo nastupajući Ramazani šerif. Ramazani šerif mubarek olsun.
Hoda hafiz.
Šejh Sead Halilagić